Napuštamo gorski predjel, a u nastavku sa prijevoja Poljanice prvo silazom cestom (u pravcu Samobora) do raskrižja cesta, kojom ćemo nastaviti drugom cestom desno prvo šumovitim predjelom a izlaskom na otvoreniji dio doći ćemo iznad zaselka Bukovje P. gdje se iznad zaselka pruža lijep pogled na drugu stranu Samob.gorja, na Oštrc! Sada se već vidi crkva Sv.Leonarda, koja potječe još iz 17. stoljeća. Kako u samoborskom tako i u jaskanskom kraju ima više starijih građevina, prvenstveno utvrda i dvoraca, a i crkvenih građevina, kao i spomenuta crkva, zašto je zaslužna vlastela Erdedi! Više je znana utvrda Okić, sagrađena na stijeni, te npr. dvorac Kerestinec! Već je vidljivo, da se toga dosta učinilo na obnovi, pa je i ova crkva, nekada kapela, obnovljena. Uz crkvu se nalazi i župna zgrada, nekada samostan. Unutrašnjost je uglavnom u stilu baroka, s lijepim oltarom i orguljama. Svakako treba obići crkvu, a trasa puta, koja nas vodi kratko dalje cestom iznad groblja, gdje ubrzo treba nastaviti udesno usponom po cesti, kojom dolazimo u ravniji predjel Kotari, a na jednom raskrižju nastaviti desno drugom cestom, te uz stalno lijepe poglede ispod strme šumovite Plešivice doći iznad zaselka Poljanice Okićke, gdje macadam cesta silazi prema Novom selu Okićkom. Tu se ulijevo odvaja planinarska staza, kojom bi došli do plan. doma pod starim gradom Okić, pa je odavde moguć obilazak starog grada Okić. Nastavljamo našim označenim putom silazom po macadam cesti, kroz kestenovu šumu, te dolazimo u udolinu Popov dol. U maloj udolini je nekada bilo selo, koje je klizištem 1911. godine skoro potpuno zatrpano, osim male kapele sv.Matije! Sada se ovdje ponovno podižu kuće, dok su spomenute kobne godine stanovnici spomenutog kraja dobili mogućnost da podignu nešto niže nove kuće, pod nazivom Okićka Sveta Marija, da bi 1945. godine vladinim odlukom promijenjeno ime, koje ima to naselje i danas, Novo selo Okićko! Ispod spomenute kapele sv.Matije, postoje dvije mogućnosti nastavka puta: prva je skrenuti ulijevo sa ceste planinarskim, hodočasničkim putom, ujedno našim hodočasničkim), kratko niže, pa skrenuti preko zapuštenog voćnjaka u (sada i našim hodočasničkim) pa kratko niže prijeći potok, a zatim strmijim usponom na kolni put, pa u u silazu do spoja s drugim sa Okića! Nakon dolaska u zaselak Domoviće nastaviti cestom do spoja s drugim dijelom hodočasničkog puta, koji prilazi iz Novog Sela Okićkog. Sada imamo dvije varijante: prvu smo već spomenuli, dok druga jest, da razgledamo povijesno proštenište M.B.Okićke i da nastavimo cestom do skretanja u Gornjoj Purgariji, lijevo u Podgrađe, do raskrižja dvaju hodočasničkih putova. U nastavku treba malo pažnje, jer je cesta prekida prometnija do sv. Martina pod Okićem. Tu je završetak 4.etape, i moguće mjesto prekida zbog mogućnosti autobusnim prijevozom (Zagreb i Samobor).
Nakon obilaska proštenišne crkve sv.Marije, vratiti se treba natrag do planinarske staze, koja prilazi sa Plešivice na cestu, i od označenog raskrižja naše i planinarske staze nastavlja iz pravca sela udesno kratko slabim kolnim putom, te brzo ulijevo zajedno sa planinarskom označenom stazom kroz zapušteni voćnjak i šumu u udolinu, a nakon prijelaza potočića strmije šumom na prijevoj, a izlaskom na otvoreniji dio silazom do spoja sa drugim planinarskim sa Okića, pa u zaselak Domoviće, pa kroz Podgrađe cestom do raskrižja putova, sa drugim iz Novog Sela Okićkog! Vratimo se unatrag. Po dolasku na spomenuto mjesto, gdje se odvaja naš put na zajednički sa planinarskim (prije opisan!), predlaže se obilazak Novog sela Okićkog, posebno proštenišne crkve Majke Božje Okićke, znane kao proštenišno Marijansko svetište, i imenom, "ključkog proštenja". Glavno proštenje je prve nedjelje u rujnu iza Male Gospe. Ime je dobilo po "štapovima-kljukama", koje su proštenari odbacili, kada bi dobili milost ozdravljenja! Župna crkva posvećena je MB, još u 17.st., više puta pregrađivana i obnavljana. Ovo mjestance spominje se još kao prvi primjer građenog sela, na uzvišenom položaju sa lijepim pogledima naokolo, i kao moguće ishodišno mjesto za planinarske izlete na Plešivicu a i na Okić.
Ovu etapu moguće je prijeći, približno za oko 4 sata laganijeg hoda!
Pripremio: Tomislav Pavlin
Tehnički obradio: Tin Pavlin
