Hrvatsko zagorje može se podičiti osobito vrijednim gotičkim i baroknim crkvama te mnogim proštenjarskim svetištima, od kojih ćemo izdvojiti najpoznatije i krenuti putovima romara, hodočasnika koji su od davnine častili Mariju svojim hodom prema njezinim čudotvornim mjestima.

Marijanski hodočasnički put – putevi o kojima je ovdje riječ, obnavljanje su drevnih putova koji ponajprije povezuju slovenska i hrvatska Marijina svetišta, među kojima se ističu Ptujska Gora i Svete Gore nad Bistricom ob Sotli pa prelazeći kod Kumrovca na hrvatsku stranu povezuju svetišta u Vinagori i Trškom Vrhu s nacionalnim svetištem u Mariji Bistrici s jedne strane, a s druge se spušta od Ptujske Gore preko Cvetlina, Lepoglave, Lobora i Belca u to isto svetište. Treći u Mariju Bistricu dolazi od Dubrave Križovljanske i spaja se s hodočasničkim putom iz Varaždina.

Mariji Bistrici, koja upija sve hodočasničke putove, prilazi i put iz pravca Sv. Ivan Zelina, a jedan od prometnijih je i onaj koji spaja Zagreb s nacionalnim svetištem, a kojemu je posebni dignitet dao blaženik Alojzije Stepinac. Upravo po njemu dobila je ime markirana staza koja kreće od njegovoga rodnog Krašića preko Zagreba, Marije Bistrice sve do Lepoglave.